Ljubo GAMULIN
(Dubrovnik, 1970.)
Pripada generaciji dubrovačkih fotografa koja stasa prije Domovinskog rata unutar Fotokluba Marin
Getaldić. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu te je studirao smjer Filmski i TV snimatelj na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Radio je kao urednik i novinar u mjesečniku More magazin te kao glavni i izvršni urednik u
mjesečniku Nautica. U Ministarstvu obrane radio je kao arhivist u Središnjem vojnom arhivu, a
trenutno je zaposlen u Hrvatskom restauratorskom zavodu kao konzervator, povjesničar umjetnosti,
dizajner i voditelj fotolaboratorija.
Redovni je član Hrvatskog novinarskog društva, ULUPUHA i Fotokluba Zagreb (1990.). U
vremenu od dvadeset godina (1990. do 2010.) izlagao je na mnogim (žiriranim) izložbama
fotografije u Hrvatskoj i inozemstvu i dobio niz nagrada. U vremenu od 1987. do 2012. održao je 25
samostalnih izložbi fotografija te zatim još Stonske zidine- Kula sv.Jeronima (Ston, 2013.). Objavio
je i potpisuje tri autorske fotomonografije: Judi (Zagreb, 2006.), Jedra vjetra (Dubrovnik, 2008.) i
Stonske zidine (Dubrovnik, 2011), a kao urednik i fotograf sudjeluje u brojnim publikacijama i
knjigama od kojih ističem: Tihi svjedoci vjere, baštine i raskoši. Crkva sv.Nikole biskupa u
Žumberku (Zagreb, 2017.), Knežev dvor u sv.Martinu, Niko Kapetanić, Društvo prijatelja
dubrovačke starin ,(Dubrovnik, 2019.) i Banski dvori, Vlada Republike Hrvatske (Zagreb, 2019.)
Profesionalno se bavi dizajnom tiskovnih i elektronskih medija.
Možda je najbolje procijenila senzibilitet i afinitet Ljube Gamulina prema određenoj vrsti
fotografije gospođa Željka Čorak koja je u svom tekstu u monografiji (Jedra vjetra) između ostalog
napisala: „Ljubo Gamulin naslijedio je more. Možda je nedopustivo posezati izvan onoga što nam
autor neposredno nudi, u ono što mi slučajno znamo. Nedopustivo, ali i nepreskočivo. Djed mu
Tomo bio je znanstvenik i ravnao Oceanografskim institutom na Lokrumu u Dubrovniku. Otac
Jadran cijeli je život plovio, ali sasvim blizu valu, pobjeđivao na regatama i gradio jedrilice. U tom
povlaštenom lancu Ljubo je treći (ako se oni davni preci ne broje). More je i njegov izbor, ili: more
je i njega izabralo. Ljubo fotografira more. Ali ne onako kako se to često čini, snimajući dopadljive
odbljeske na površini, nego snimajući odbljeske na sudbini. Na sudbini onoga čime je more
okruženo“.
U zadnjih godinu dana istražuje snimanje cvijeća (orhideja) sa infrascrvenom tehnologijom.
69
Živi u Zagrebu.