Hrvatska fotozbirka - Bez naslova 2

Ljubo Gamulin - Bez naslova 2

Podaci o fotografiji:

Autor: Ljubo Gamulin
Naziv: Bez naslova 2
Tema:
Godina:

Dimenzije (cm):

INV:
HFZ: 356

Podaci o autoru:

Ljubo GAMULIN (Dubrovnik, 1970.) Pripada generaciji dubrovačkih fotografa koja stasa prije Domovinskog rata unutar Fotokluba Marin Getaldić. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je studirao smjer Filmski i TV snimatelj na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao urednik i novinar u mjesečniku More magazin te kao glavni i izvršni urednik u mjesečniku Nautica. U Ministarstvu obrane radio je kao arhivist u Središnjem vojnom arhivu, a trenutno je zaposlen u Hrvatskom restauratorskom zavodu kao konzervator, povjesničar umjetnosti, dizajner i voditelj fotolaboratorija. Redovni je član Hrvatskog novinarskog društva, ULUPUHA i Fotokluba Zagreb (1990.). U vremenu od dvadeset godina (1990. do 2010.) izlagao je na mnogim (žiriranim) izložbama fotografije u Hrvatskoj i inozemstvu i dobio niz nagrada. U vremenu od 1987. do 2012. održao je 25 samostalnih izložbi fotografija te zatim još Stonske zidine- Kula sv.Jeronima (Ston, 2013.). Objavio je i potpisuje tri autorske fotomonografije: Judi (Zagreb, 2006.), Jedra vjetra (Dubrovnik, 2008.) i Stonske zidine (Dubrovnik, 2011), a kao urednik i fotograf sudjeluje u brojnim publikacijama i knjigama od kojih ističem: Tihi svjedoci vjere, baštine i raskoši. Crkva sv.Nikole biskupa u Žumberku (Zagreb, 2017.), Knežev dvor u sv.Martinu, Niko Kapetanić, Društvo prijatelja dubrovačke starin ,(Dubrovnik, 2019.) i Banski dvori, Vlada Republike Hrvatske (Zagreb, 2019.) Profesionalno se bavi dizajnom tiskovnih i elektronskih medija. Možda je najbolje procijenila senzibilitet i afinitet Ljube Gamulina prema određenoj vrsti fotografije gospođa Željka Čorak koja je u svom tekstu u monografiji (Jedra vjetra) između ostalog napisala: „Ljubo Gamulin naslijedio je more. Možda je nedopustivo posezati izvan onoga što nam autor neposredno nudi, u ono što mi slučajno znamo. Nedopustivo, ali i nepreskočivo. Djed mu Tomo bio je znanstvenik i ravnao Oceanografskim institutom na Lokrumu u Dubrovniku. Otac Jadran cijeli je život plovio, ali sasvim blizu valu, pobjeđivao na regatama i gradio jedrilice. U tom povlaštenom lancu Ljubo je treći (ako se oni davni preci ne broje). More je i njegov izbor, ili: more je i njega izabralo. Ljubo fotografira more. Ali ne onako kako se to često čini, snimajući dopadljive odbljeske na površini, nego snimajući odbljeske na sudbini. Na sudbini onoga čime je more okruženo“. U zadnjih godinu dana istražuje snimanje cvijeća (orhideja) sa infrascrvenom tehnologijom. 69 Živi u Zagrebu.