Hrvatska fotozbirka - Plameno oko

Josip Ušaj - Plameno oko

Podaci o fotografiji:

Autor: Josip Ušaj
Naziv: Plameno oko
Tema:
Godina:

Dimenzije (cm):

INV:
HFZ: 380

Podaci o autoru:

Josip UŠAJ (Split, 1934. ; Zagreb, 2020. ) Josip Ušaj, diplomirao je godine 1959. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, smjer jake struje.Kao inženjer elektrotehnike specijalizirao se je (godine 1974. u Engleskoj) i bavio dugi niz godina rasvjetom spomenika kulture, sakralnih objekata i starih gradova. Tijekom životnog radnog vremena radio je u Hrvatskoj elektroprivredi (Splitu, Hvaru, Zagrebu), zatim u poduzećima Monter, Vlado Četković i Ivan Šikić kao projektant rasvjete. Interesantno je za napomenuti da je projektirao rasvjetu u svim dalmatinskim gradovima osim u Cavtatu, zatim u Istri u Kastavu i Labinu. Također je radio na projektiranju rasvjete u Piranu i na Bledu.U Zagrebu je radio na projektima rasvjete 2002.godine, u Sarajevu 2003. godine te u Mostasru 2004.godine. Ukupno je radio na projektiranju rasvjete u 30 gradova u zemlji i inozemstvu. Njegovo je mišljenje da Svjetlost kao cilj u fotografiji, znači zatočiti pomoću camere obscure svjetlosne zrake, igre i lomove svjetla, paletu boja stvarajući čudesne efekte. Ili, svjetlost kao sredstvo, prakticirajući, kroz brojne projekte, osvjetljenje prostornih volumena, otkrivajući, gradeći, oblikujući….. ističući forme, boje, prostornost… Svjetlost je, zna se, fenomen vida. Ono gradi, formira prostor koji nas okružuje. Bez svjetla ne postoji svijet oko nas, nema ničega. Bez obzira na fizičko, realno postojanje materije, bez obzira na naš memorijski „zapis“koji kaže drugačije, postoji samo ono što vidimo. Naravno to je dobra prilika kako za one kojima je svjetlost cilj, kao i za one kojima je ona sredstvo. Iz svega navedenog vidi se da je moguće prakticirati jedno ili drugo, a ponekad i oboje. O svojim iskustvima sa područja svjetlotehnike objavljuje niz Napisa u dnevnomm tisku i časopisima. Tiskao je knjižicu SVJETLO CRKVE kao i niz publikacija. Svjetla istarskih kastiljera, Svjetla Zagrewba, Igra svjetla i sjene, Neka svijetli njima uprkos. Radeći na rasvjeti spomenika kulture, mnogih sjajnih primjeraka graditeljske baštine u Hrvatskoj i drugdje, fotografija mu je služila kao nužna podloga za rad. To je nesumnjivo bio koristan trening za ruku i oko. Otuda je trebalo načiniti posve mali korak da se uroni u jedan čudesan svijet koji bilježi fotografija. To je uzbudljivi svijet ljepote koje ne nedostaje. Treba samo gledati ! Održao je brojne izložbe, najčešće samostalne, ali i grupne. Njegovo bavljenje fotografijom rezultiralo je zaokruženim ciklusima fotografije. Oko 20 postavljenih izložbi imao je u Zagrebu, zatim Karlovcu, Osijeku, Rijeci, Splitu, Hvaru, Slunju. Izvan Hrvatske u Novom Mestu u Sloveniji, te u Sarajevu i Mostaru u B. i H.-a. To su: Nova plinska rasvjeta Gornjeg Grada (1988.), Svjetla Mediterana (1992.-1993.), Zatočena svjetlost (2000.-2001.), Zagreb kakog ne volim (2006.), Ljepota je posvuda (2006.), Ovdje i onamo (2008.), Mimikrija mora, Termopolis, Sarajevu u pohode, (s osnovnim motom da gradovi nadživljuju rušitelje), Zatomljena ljepota (2009.) i Saga o jezeru (2010.), Svjetla Gradeca (2012.), "Zagreb kakvog ne volim" ( ), Hiže lesene – ljepota koja... (drvene kuće). Živio i radio u Zagrebu. Preminuo 19. srpnja 2020. u 86. godini.