Bijela točka
Radiša Mladenović - Bijela točka
Podaci o fotografiji:
Autor: Radiša Mladenović
Naziv: Bijela točka
Tema:
Godina:
Naziv: Bijela točka
Tema:
Godina:
Dimenzije (cm): 25 x 39
INV: 3577
HFZ: 151
HFZ: 151
Podaci o autoru:
Radiša Mladenović ( Uzovnica pokraj Ljubovije, 1932.) Najbolji je hrvatski sportski fotograf. Od prvog dana bavljenja fotografijom uočava jedinstvenu dinamiku sporta, koja je u pozitivnom, lijepom smislu fotogenična kao ni jedno drugo područje života. Ubrzo je i pronašao svoj stil koji je postao i trajno karakterističan i prepoznatljiv kroz njegove radove. Od 1948. godine radi u dnevniku “Borba”. Od 1954. godine nastavlja nastavlja svoju djelatnost u “Sportskim novostima”, a od 1976. u “SN reviji”. Na izložbi sportske fotografije u Rimu, povodom OI 1960. nagrađen je srebrnom medaljom. Prve nagrade osvojio je na izložbama Jugoslavenske sportske fotografije u Zagrebu 1960. i 1972.. U više navrata nagrađivan je na YU PRESS-FOTO izložbama. S Mladenom Tudorom priredio izložbu YU košarka 1970. godine koja je nakon Ljubljane organizirana u svim većim mjestima. Godine 1987. dobitnik je nagrade za životno djelo “Milan Milanović”. U preko pola stoljeća rada ne samo da majstorski bilježi razvoj, povijest cijelog našeg sporta, nego i predvodi generacije sve boljih sportskih fotoreportera. Radiša Mladenović i danas aktivno prati sportska događanja i objektivom svoga fotoaparata bilježi uspjehe hrvatskih sportaša. Impresivne fotografije pobjeda, slavlja, ali i tuge hrvatskih sportaša neumorni je Radiša Mladenović bilježio iz godine u godinu. U 70 godina neupitno zapamćene karijere, skromni i tihi umjetnik doživio je ono što malo kome uspijeva. 85-godišnji Mališa pravi je dokaz kako djela govore više od riječi. Slika govori tisuću riječi, a njegove fotografije, ne samo da su pričale priče, nego su stvarale povijest, isticale pojedince te čak i davale nazive najvećim sportskim objektima grada Zagreba. Nakon nekoliko nagrada za životno djelo, vrhunac fascinantne karijere, 2014., obilježio je ulaskom u Kuću slavnih hrvatskog fotonovinarstva. U svom bogatom radnom stažu, ispred Radišina fotografskog objektiva prolazili su mnogi, od Dražena Petrovića, Zvonimira Bobana, Nikole Dragaša, Mate Parlova, brazilskog virtuoza Pelea pa sve do Luke Modrića i današnjih sportskih velikana. Mnoge su Mladenovićeve fotografije postale automatske asocijacije, simboli određenih sportaša. Iste su slike obišle svijet, postale planetarno popularne, a skromni velikan fotografije nikada nije isticao svoje ime u prvi plan. Fotografije Radiše Mladenovića neupitno su okrunile mnoge bitne događaje, karijere, ali i sasvim malene živote običnih građana. Osim sportskih fotografija, osebujno je vladao i umjetnošću fotografiranja prirode, ljudi te svakodnevnih događaja. Mnoge su Mladenovićeve fotografije postale automatske asocijacije, simboli određenih sportaša. Iste su slike obišle svijet, postale planetarno popularne, a skromni velikan fotografije nikada nije isticao svoje ime u prvi plan. Radni staž Radiše Mladenovića često se veže za Dinamo i Hrvatski nogometni savez. Kako i sam govori, s vremenom se filtriraju želje, ambicije i motivacija, pa je tako igrom slučaja većinu fotografskog života proveo na stadionu Maksimir. U čast vjernosti i odanosti modrom klubu, Radišinim su fotografijama upotpunjene službene prostorije NK Dinamo. Veličanstvene tapete s fotografijama umjetnika provode posjetitelje od davnih dana pa sve do sadašnjih vremena najpoznatijeg zagrebačkog kluba.