Starica s otoka
Aleksandar Kukec - Starica s otoka
Podaci o fotografiji:
Autor: Aleksandar Kukec
Naziv: Starica s otoka
Tema: Portret
Godina: 1956
Naziv: Starica s otoka
Tema: Portret
Godina: 1956
Dimenzije (cm): 25,2 cm x 39,6 cm
INV: 856
HFZ:
HFZ:
Podaci o autoru:
Aleksander KUKEC (Koprivnica, 1931.) Aleksander Kukec je rođen u umjetičkoj obitelji (otac Stjepan slikar i grafičar) što će zasigurno utjecati na njegov životni put. Završava Školu primjenjene umjetnosti 1955. Još za vrijeme svoga školovanja (1955.) održao je svoju prvu samostalnu izložbu fotografije u izložbenom salonu Fotokluba Zagreb (20 radova), što je sa simpatijom bilo zabilježeno u Vjesniku iz tog vremena sa konstatacijom na kraju članka da: „Mladi autor na pragu svog razvitka obećava mnogo“. Nakon završenog školovanja (fotografski dizajn) u Zagrebu dugogodišnji je nastavnik u Školi primijenjenih umjetnosti, Fotografskom odjelu (1958. –1995.) sve do svoga umirovljenja. Od 1968. bio je voditelj odjela fotografije. Jedno je vrijeme bio fotograf u Muzeju za umjetnost i obrt (od 1950. do 1951.) Član je Fotokluba Zagreb od 1952. Izložbenom aktivnošću bavi se intenzivno u 5o-im i 6o-im godinama, kada postiže vrijedne rezultate. Od 1961. godine član je ULUPUH-a. Njegovi su interesi u fotografiji bili različiti a posebno krajolici, portreti, zagrebačka arhitektura i etnografski motivi. Radi uglavnom u crno bijeloj tehnici, kao i njegova cijela generacija, a rjeđe u boji. U njemu omiljenoj maniri portretirao je mnoge osobe iz zagrebačkog kulturnog i umjetničkog života: (Kosta Angeli Radovani, Želimir Janeš, Josip Poljan, Jure Labaš, Tonko Ninić, Đuro Griesbach, Nives Kavurić Kurtović Miroslav Šutej i drugi). U cijeloj galeriji portreta, koje je snimio, posebno se svojom lirskom nježnošću ističu porteti Zlate Laure Mizner (1952.), njegove kolegice nastavnice na Školi primjenjene umjetnosti, Gabi Novak (1953.), Studija u bijelom (1953.) i Renata (1960.) a mnogo su bili izlagani porteti Ana (1954.), Portret No 1 (1954.), Zimski pejsaž (1955.) i Dobar dan tugo (1956.) Poznat je i njegov istraživački ciklus fotografske poetizacije kamena kojim se je ciklusom pod nazivom Zapisi u kamenu predstavio 1977. u Studiju Galerije Forum u Zagrebu o kojoj su izložbi te godine pisali Željko Sabol i Josip Škunca. U vremenu od 1955. pa do 1995. održao je dvadeset samostalnih izložbi fotografije (u Zagrebu, Bileći, Beogradu, Bolu, Škripu, Splitu, Supetru, San Francisku, u nekim od nabrojenih gradovima višekratno). Objavio je i dvije fotomonografije otoka Brača, a njegove su fotografije objavljivane u mnogim knjigama i katalozima. Zbirke svojih negativa (portreti, umjetnička djela) darovao je Hrvatskom državnom arhivu a zbirku negativa Otoka Brača i njegovih stanovnika Etnografskom muzeju u Zagrebu. Za svoj kreativni rad dobitnik je Nagrade Tošo Dabac Fotokluba Zagreb (2000.). Izlagao je relativno malo, uglavnom u 50-im i 6o- im godinama, na oko 6o skupnih izložbi u zemlji inozemstvu, pri čemu postiže oko dvadesetak nagrada, nakon čega se potpuno posvećuje svome nastavničkom pozivu i odgoju novih mladih vrsnih fotografa. Po tome će ga pamtiti trideset i sedam generacije njegovih đaka. Premda je izlagao malo umjetnički doseg njegovih fotografija bio je takav da mu (što nije bilo uobičajeno) Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje 1958. počasno zvanje kandidata majstora fotografije, dok mu FIAP, Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost, godine 1962. dodjeljuje počasno zvanje AFIAP (artist FIAP). O Kukecu se mnogo pisalo i u sredstvima dnevnog tiska: U katalogu na Prvoj međunarodnoj izložbi umjetničke fotografije u Skopju od 13.11. do 13.12.1954. u napisu R.Markovskog posebno se apostrofira: Od Jugoslavena jedini je dosljedan apstrakciji Aleksandar Kukec iz Zagreba. Njegova Fantazija je ustvari fiktivni portret napravljen od strugotina metala. Vjesnik od 23.travnja 1955. donosi napis od Z.Sudovića pod naslovom Umjetnička fotografija, Uz XI.međunarodnu izložbu u Zagrebu u kojem ističe: ...kao krupno i ugodno iznenađenje mladi Kukec sa svoja tri izrazito grafička fotosa od kojih Zimski pejsaž, vjerojatno predstavlja jednu od najzanimljivihih slika izložbe. Vjesnik od 23.IV.1955. donosi redakcijski napis Podijeljene su nagrade za 11. međunarodnu izložbu fotografije u kojem se navodi da je Aleksandar Kukec dobio srebrenu medalju za svoju fotografiju Zimski pejsaž. Globus od 15.V.1955. donosi redakcijski napis (od R.) u kojem se navodi: Od mladih domaćih fotografa valja istaknuti uspjehe A.Kukeca i Z.Zrneca. Zimski pejsaž prvoga zaista pripada među najbolje radove cijele izložbe. Vjesnik u 1955. donosi kratki redakcijski napis o samostalnoj izložbi Aleksandra Kukeca, jednog od najmlađih članova kluba, učenika Škole za primijenjene umjetnosti. Na koncu se navodi: Mladi autor na pragu svog razvitka obećaje mnogo. Studentski list od 5.III.1956. donosi napis pod naslovom Portreti naših mladih umjetnika u kojem daje dvije reprodukcije dviju fotografija i kratki životopis. Foto mađarski mjesečnik za fotografiju (november 1957.) u povodu međunarodne izložbe u Budimpešti na njemačkom i mađarskom jeziku donosi analizu izložbe. U mađarskom tekstu daje se posebni osvrt na fotografije Aleksandra Kukeca uz reprdukcije njegovih fotografija Zimski pejsaž i Ženski portret. Oslobođenje (Sarajevo) od 22.II.1958. donosi napis od A.O. pod naslovom Izložba umjetničkih fotografija u Bileći, majstor Aleksandar Kukec izložio 24 rada. Vjesnik od 26.01.1961. u napisu Svježina, smionost, kriterij Josipa Depola, uz Desetu republičku izložbu fotografije gdje se između ostalih autora i posebno navodi i Aleksandar Kukec kojeg se fotografija Zimski pejsaž može ubrojiti u red najznačajnijih realizacija naše suvremene fotografije. Foto-kino revija, godina XIV, februrar 1961. donosi napis od Dr. Ive Freliha pod naslovom X. Savezna izložba fotografije u kojem se spominje A.Kukec i njegova fotografija 101. godina. Slobodna Dalmacija od 15.srpnja 1961. donosi redakcijski napis pod naslovom Uspjela izložba fotografija u povodu održavanja VIII. dalmatinske izložbe fotografije gdje Kukec osvaja prvu nagradu za fotografiju Dobar dan tugo. Vjesnik 26.01.1961. donosi napis od Josipa Depola pod naslovom Iz salona i Galerija- svježina, smionost, kriterij uz Desetu republičku izložbu fotografije u dvorani Društva arhitekata u Zagrebu gdje Kukec osvaja III. nagradu za fotografiju Dobar dan tugo. Čovjek i prostor od siječnja 1972. donosi napis od V.J. pod naslovom Izložba Aleksandra Kukeca. Vijenac književni list za umjetnost, kulturu i znanost, godište IX, broj 193-195, od 26.srpnja 2001. objavljuje napise Zdenka Kuzmića i Vladka Lozića pod nazivom Blisko, čitljivo, misaono o Aleksandru Kukecu. Za Kukeca se može konstatirati, da je velika šteta, što je posvetivši se u potpuno svome nastavničkom zvanju donekle zapostavio svoju umjetničku fotografsku karijeru. Živi u mirovini u Zagrebu.