Akt 14
Joso Špralja - Akt 14
Podaci o fotografiji:
Autor: Joso Špralja
Naziv: Akt 14
Tema: Akt
Godina: 1950
Naziv: Akt 14
Tema: Akt
Godina: 1950
Dimenzije (cm): 30x42
INV: 0
HFZ: 1225
HFZ: 1225
Podaci o autoru:
Joso Špralja je rođen godine 1929. u Zadru. Svestrani je umjetnik; fotograf, grafičar, keramičar i šansonjer. Školovao se u Zadru Kao slobodni umjetnik član je ZADART-a i Društva akademskih umjetnika u Zadru. Na njegovo fotografsko stvaralaštvo u mnogome je utjecalo naukovanje kod majstora Jeričevića i Ratka Novaka (1942.-1950.) ali i druženje s jednim od najvećih hrvatskih fotografa Antom Brkanom. Bilo je to doba kada se u Zadru, pedesetih godina prošlog stoljeća, oblikuje specifičan krug fotografa, na čelu s braćom Brkan, koji čak dobiva i naziv «zadarska škola fotografije». Odrastavši u obitelji Brkan bio je na najbolji mogući način upućen u fotografsko umijeće i neposredno izlagačko stvaralaštvo. Nakon toga kročio je putem postojanog uspona, a svoju će punu afirmaciju doživjeti u Kanadi kao grafičar, keramičar, fotograf. Joso Špralja, pored braće Brkan, predstavlja okosnicu zadarske fotografske aktivnosti u drugoj polovici prošlog stoljeća Nakon završenog fotografskog zanata, godine 1950. zapošljava se u Znanstvenoj knjižnici a zatim u Arheološkom muzeju. U Hrvatskom kazalištu u Zadru čuvaju se njegove mnoge fotografije i negativi iz kazališnog života snimljene između 1958. i 1961. Još je kao sedmogodišnjak počeo pjevati u dječjem zboru pri crkvi sv. Mihovila i nastupao je u dječjim operetama. Kasnije je pjevao u zboru HPGD Zoranić te nakon odlaska u Kanadu 1961. u razdoblju od 1963. do 1967. snima tri gramofonske ploče s izraelskom pjevačicom Malkom i tri s Ivanom Romanovom, a snimio je i dvije samostalne. Nastupao je kao pjevač diljem svijeta i na CBS je imao vlastiti šou. Kasnije od godine 1961. afirmira se u Torontu u Kanadi kao fotograf, grafičar, keramičar i šansonjer. Dolaskom u Kanadu pohađao je koleđ za keramiku i akademiju za skulpturu. Bavi se također i slikanjem, a posebno uspješno grafikom. Ostvario je velik broj izložbi od kojih dvadesetak dobrotvornih, gdje je sva djela poklonio u korist rodnog grada i njegovih ljudi. U kanadskom gradu Torontu otvorio je restoran koji je bio i ostao na glasu kao mjesto dobre dalmatinske kuhinje. Fotoklubu Zadar pristupa početkom 50-ih godina prošlog stoljeća u kojim godinama izlaže svoje fotografije na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu. Osvaja niz nagrada od kojih spomenimo kao najznačajnije: prva nagrada na natječaju Foto-kino revije (Beograd 1953.), najbolju fotografiju Fotosaveza Jugoslavije za godinu 1959., prvu nagradu na međunarodnoj izložbi fotografije u Sydneju (1982.) i prvu nagradu FIAP-a u Estoniji (1991.). Njegove su omiljene teme portreti, aktovi i more. No uz to za vrijeme svoga djelovanja u Zadru objavljuje i niz ciklusa tematskih etnografskih motiva. Održao je i niz samostalnih izložbi fotografije poput «Josin svijet», «More», «Etno Joso», «Indijanci» i druge (Zadar 1960., 1983., Beograd 1984., Zadar 1990., 2003.) Živi i radi u Zadru. Odrastao je i odgojen u poznatoj zadarskoj obitelji Brkan. Fotografiju je počeo učiti od majstora Ivana Jeričevića 1942., a učenje završio kod Ratka Novaka 1948. Krajem 40-ih godina XX. stoljeća izučio je fotografski zanat te je djelovao kao službeni fotograf Arheološkog muzeja od 1950. do 1961., a uz posao snimao je etnografske i druge motive. Prvu samostalnu izložbu ostvario je 1959. te je na području fotografije dobio niz priznanja. . Kroz pregled održanih izložbi razvidno je kako je uvijek njegovao čvrste veze s krajem iz kojega je ponikao, u kojem njegova fotografija nalazi svoju inspiraciju, pretvarajući ju u svoj osobni izraz vezan upravo uz taj kraj, ljude i ambijente iz kojih je i uz koje je odrastao i učio. Već na početku svog bavljenja fotografijom iskazao se kao vrstan slikar prirode i ljudi, a njegov opus danas sagledavamo kao rezultat rada kroz dugi niz godina, a čini zamašan kvantum i zavidnu kvalitetu, što je posebno vrijedno istaći u slučaju fotografa koji je cijeli život radio gotov bez zastoja. Slike Jose Špranje čvrsta su likovna ostvarenja, koja svog autora uključuju u krug stvaralaca koji u svakom trenutku znaju što žele, koji nam i kada govore o nečem što pripada prošlosti pričaju jednim posve suvremenim i svima jasnim jezikom. Njegova artistička uvjerljivost ne podnosi suviše detalja, a ipak posjeduje dovoljnu količinu simboličkih vrijednosti, koje nas u činu promatranja pretvaraju u aktivne istraživače, pa svojim sudjelovanjem u otkrivanju ponuđenih likovnih vrijednosti i sami postajemo dijelom one iste stvarnosti, a za koju se je i sam autor opredijelio. Stvarnost je to njegovog i našeg svijeta, onog kojeg je uspio spoznajno dosegnuti, kamerom zabilježiti, te napokon svojom osobitošću i samog sebe odrediti, a našem promatranju i našem sudjelovanju ponuditi smisao umjetničkog. Tema akta nešto je što ga posebno zanima. Zahvaljujući napuštanju tradicionalnog i svođenja na bitno njegovi prikazi tijela postižu posebnu izražajnu snagu i kreću se od tek naglašene senzualnosti do čvrsto istaknute samosvjesnosti, ali ne i banalnosti. Prevladava tonska homogenost kojom naglašava volumen i obline, bez dubljeg psihološkog poniranja u obradi samog lika. Svim njegovim radovima zajedničko je posebno naglašeno povezivanje fotografske preciznosti i maštovitosti, a kojima je na svom traganju stvorio i djela koja počesto doživljavamo poput snova, poput nekog izmicanja čija nas neizrecivost tjera da im se ponovo vratimo u nadi kako ćemo ipak saznati i njihov kraj. Zdenko Kuzmić