Mladen Bišćan

Podaci o autoru:

---

Mladen BIŠĆAN (Okešina/Moslavina, 1949.) U ranoj mladosti u Vlaškoj ulici u Zagrebu susreće se se fotografijom, zahvaljujući susjedu gosp. Rebiću koji je bio profesionalni amater fotograf, kao i u fotografskoj radnji Sandi, prijateljem njegova oca. Tako je od rane mladosti imao prilike upoznati se sa fotografijom. U Vrbanićevoj školi „Silvije Strahimir Kranjčević“ uključuje se fotosekciju u okviru tehničkog odgoja koju je vodila prof. Mandić i prof. Budor i dobivenim fotoaparatom od ujaka, Zeeis Ikon 6x9 pravi prve samostalne fotografije. I dalje mu podstrek daje gosp. Sandi. Od strica Štefa Zubića dobija na poklon fotoaparat Altisa“ 6x6 koji još i danas čuva. Od onda je njegovo fotografiranje postalo svakodnevnica. Po završetku srednje školovanja na brodu, gdje svira kao glazbenik po ukrcaju (1968.), nabavlja i kino kameru, kojom snima i dokumentira putavanja, a u Gibraltaru nabavlja i prvi „pravi“ fotoaparat Nikon F2. U međuvremenu radi u Dubrovniku u Atlasu kao vodič na brodovima. Po povratku iz Dubrovnika (1972.) počeo je raditi u novooformljenoj redakciji lista Radničke novine u Sindikatu, gdje nisu imali fotoreportera. List je izlazio tjedno.U listu mu je objavljeno dosta fotografija. Nakon odsluženja vojnog roka po povratku u Zagreb učlanio se u Fotoklub Zagreb (1972.). Zaposlio se u Fotoservisu kod Duška Zovka u Novom Zagrebu, gdje je fotografirao škole po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Godine 1979. zapošljava se u Fotokemici. U međuvremenu je položio fotografski ispit. U Fotoklubu Zagreb aktivno sudjeluje na izložbama i prezentacijama koje su se u okvirima tvornice Fotokemikla provodili. U tvornici Fotokemika uz pomoć dr.Srećka Božićevića revitalizira Ffotoklub Fotokemika. Tjekom rada u Fotokemici sudjelovao je u radu žirija na izložbama kojima je pokrovitelj bila Fotokemika. U to vrijeme izlaže na pozivnim izložbama. Bavi se intenzivno kolor fotografijom, što je za ono vrijeme bilo jedna vrsta novine, pa tako po klubovima drži tečajeve o kolor i crno-bijeloj fotografiji. U drugoj polovini osamdesetih, zaposlio se u Rudi Čajavcu, u .specijalnoj opremi, u odjelu konstrukcije gdje su se počele proizvoditi mašine za obradu fotomaterijala. Početkom devedestih oformio je vlastitu tvrtku koja se bavila fotografijom. Za vrijeme Domovinskog rata priključuje se vinkovačkom Kriznom štabu i radi na izdavačkoj djelatnosti (1991.-1992.). Surađuje sa Jozom Vranićem na realizaciji ljetnih škola fotografije na Korčuli u Veloj Luci (1995.). Netom poslije prvih ljetnih škola, zaposlio se kao instruktor u zagrebačkom Foto-kino savezu. (1997.) U okviru Saveza radi na tečajevima kao i zimskim i ljetnim školama fotografije za učenike osnovnih i srednjih škola kao i za studente. U okviru posla ostvaruje i suradnju sa Otvorenim učilištem, sveučilištem za treću životnu dob, gdje održava tečajeve – radionice za polaznika treće životne dobi (1999.- 2005.). Tijekom rada u Savezu 1998. oformio je Fotoklub Zagi foto koji je započeo sa organizacijom izložbi na temu Čovjek i...., pa je tako počelo sa Čovjek i voda a nastavilo se sa Čovjek i fotoaparat i Čovjek-bicikl-čovjek. Izložbe su sve bile međunarodne. Uz podršku Saveza organizira izložbu fotografija zaboravljenog Zagreba tridesetih godina koje je našao zajedno sa pranećakinjom Vlade Horvata u stanu njezine majke, a koje nikada nisu bile objavljivane (1999.). Arhiv se nalazi u Fotoklubu Zagi foto, a održano je ukupno osam izložbi. U Savezu pokreće i natjecanje školaraca pod nazivom Međuškolsko natjecanje na kojem su sudjelovali učenici zagrebačkih osnovnih i srednjih škola (2003.). 34 Nakon prerane smrti Vranića u Savezu je pokrenuo fotonatjecanje u Pihačima u Stubičkim toplicama (2005.) pod nazivom Međunarodno natjecanje u fotografiji Jozo Vranić (MNF Jozo Vranić). Po odlasku u mirovinu ponovno se počeo aktivno baviti fotografijom, radeći crno-bijelu fotografiju u svom laboratoriju i sređujući bogatu arhivu. Tjekom cijelog svog fotografskog rada bavio se skupljanjem fotografskih aparata, opreme i pribora. Skupio je preko šest stotina artefakata od kojih su svi manje više uporabljivi. Živi u Zagrebu.

---