Podaci o autoru:
Pavao Cajzek (1923. Čakovac - 1999. Zagreb)
Pavao Cajzek je rođen godine 1923. u Čakovcu. Završio je srednju ekonomsku školu a iza toga i jednogodišnju novinarsku školu u Zagrebu. Uz to je stekao i kvalifikacije fotografa.
To objašnjava neutaživom željom za znanjem i upoznavanjem novih područja s kojima bi se u poslu mogao susresti. Zato je nerijetko znao pohađati zanimljiva predavanja na zagrebačkom Filozofskom, Ekonomskom fakultetu...
Profesionalno se novinarstvom počeo baviti u Narodnom jedinstvu, glasilu zagrebačke Narodne fronte, a odatle je 1. veljače 1951. prešao u Narodni list. Od 1959. radi u Večernjem listu, kojem je ostao vjeran do umirovljenja, 30. lipnja 1985. Ta "tajna veza" s Večernjakom traje i u umirovljeničkim godinama. Svestrani Cajzek svoje je iskustvo prenosio mladima, predavajući od 1979. do 1987. predmet Osnove novinske fotografije u zagrebačkom Obrazovnom centru za kulturu i umjetnost. Od 1988. predavao je u Vjesnikovu Centru za izobrazbu novinarskih kadrova.
Član je Fotokluba Zagreb od godine 1977.
Bio je najpoznatiji zagrebački fotoreporter, za dugi niz godina. Iza njega, u njegovoj redakciji, ostalo je na desetke tisuća negativa. Bio je veliki ljubitelj fotografije kao i veliki kolekcionar – sakupljač starih fotoaparata čime se je jako ponosio.
Tijekom tog dugog niza godina, bilježio je svijet oko sebe kroz svoj fotografski apara, koje je objavljivao u mnogim publikacijama zagrebačkih nakladnika, stvorivši tako kompleksan opus fotografija iz svakodnevnog života našega grada.
Uvijek u pokretu, skroman po prirodi, nije imao vremena za svoje samoreklamiranje kao ni za svoje samostalne izložbe. Za sebe je govorio da nije ni kroničar, ni svjedok vremena, već novinar-fotoreporter koji je nastojao pošteno raditi svoj posao.
Možda je dokaz njegove skromnosti i to što u 35 godina aktivnog profesionalnog bavljenja fotografijom nije imao nijednu samostalnu izložbu, premda su mu slike uvrštavane u brojne skupne izložbe. Tek 1994., u sklopu proslave 900. obljetnice grada Zagreba, postavljena mu je samostalna izložba Priča o Zagrebu.
Godine 1994. dobitnik je nagrade Tošo Dabac Fotokluba, kojom mu je prigodom u Fotoklubu Zagreb organizirana samostalna izložba fotografije (1995.).
Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, od kojih se ističu Nagradu Društva novinara Hrvatske (1955), diplomu II izložbe planinarske fotografije Ljepota planina (1956), plaketu I savezne izložbe fotoreportera Jugoslavije u Zagrebu (1957), nagradu Narodne armije i Fronta za fotografiju Udes na Izložbi novinske fotografije Jugoslavije u Beogradu (1972), srebrnu plaketu izložbe Zagreb kamerom fotoamatera (1975), Zlatno pero (1978), Nagradu Muzeja grada Zagreba na IX izložbi fotografije Zagreb (1980) i Nagradu grada Zagreba (1982). U likovnim publikacijama objavljuje reprodukcije, surađujući s istaknutim likovnim
Kao fotoreporter u Večernjem listu istaknuo se dokumentiranjem svakodnevnih zagrebačkih prizora (Djeca u fontani, 1970; fotomonografija Zagreb, 2008).
Fotomonografiju Zagreb Pavla Cajzeka, je dokument o prošlosti Zagreba te podsjetnik na njegovu ne tako davnu povijest. Prvi dio monografije donosi često nadrealne fotografije iz svakodnevnoga života grada Zagreba snimljene u proteklih 60 godina, a u nastavku knjige nalaze se portreti poznatih osoba koje je Cajzek fotografirao.
Umro je godine 1999. u Zagrebu.