Podaci o autoru:
Petar DABAC ( 1942. Zagreb - 2022. Zagreb)
Petar Dabac rođen je godine 1942. u Zagrebu. Diplomirao je godine 1973. na Tehničkom fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Fotografijom se počinje baviti 1960. Od 1960. do 1970. radio je u ateljeu Toše Dabca. čije vodstvo preuzima nakon Tošine smrti 1970. godine Od 1966. radi kao samostalni umjetnik.
Član je Fotokluba Zagreb od godine 1968. Od 1966. samostalni umjetnik, od 1970. član ULUPUH-a. U više navrata boravio na stručnom usavršavanju u inozemstvu, a i sam se godinama bavi pedagoškim radom u Hrvatskoj, Austriji i Sloveniji.
Od 1980. vodi Arhiv Tošo Dabac, memorijalni galerijski prostor Toše Dabca u kojem je organizirao brojne izložbe domaćih i stranih fotografa.
U početku snima prizore iz umjetničkog života, zatim eksperimentira s foto-grafičkim postupcima, Xerox kopijama i fotogramima.
Jedan je od pokretača časopisa za fotografiju SPOT iz 1972. godine
Svoje radove izlaže na više izložbi fotografije, u zemlji i inozemstvu, pri čemu osvaja niz priznanja. Održao više od 40 samostalnih izložbi fotografije, u zemlji i inozemstvu.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Zadru, Samoboru, Beogradu, Ljubljani, Grazu, Milanu, Karlovcu, Mariboru, Mannheimu, Kopru, Grožnjanu, Osijeku, Novom Mestu, Leibnitzu, Bremenu, Varaždinu, a sudjelovao je i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, od europskih zemalja do Kine, Rusije i SAD.
Član je ULUPUH-a od godine 1970.
Kao stipendist odlazi 1970. godine na studijsko putovanje u Austriju (V. internationale Malerwochen) i 1979. u Paris i Zurich (stipendija Moše Pijade).
Voditelj je fotoradionice u dvorcu Retzhof u Austriji (1986.) i radi s francuskim fotografom Jean Marc Tingaudom kao voditeljem u fotoradionici u Zagrebu (1989.)
Dobitnik je Zlatne značke FKZ (1979.) i Nagrade Tošo Dabac (1987.).
Dobitnik niza strukovnih nagrada i priznanja.
Šezdesetih godina radi serije crno-bijelih portreta umjetnika, znanaca, prijatelja i predstavnika umjetničke scene, čime se nastavlja baviti i u sljedećim desetljećima.
Sedamdesetih je godina dio generacije koja unosi konceptualni pristup u fotografiju, izrađuje prostorne instalacije, eksperimentira s fotokopijama i fotogramima.
Godine 1982. objavljuje mapu fotografija Osjećaj prirode na kraju XX. stoljeća (17 fotografija) uz predgovor Annie Le Brun.
U drugoj polovici 80-tih izrađuje ciklus portreta u boji. Godine 1990. započinje fotografski dnevnik koji je do danas svojevrsni work in progress.
Od 1991. pa do 2008. predaje fotografiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani.
U razdoblju 1990.-1995. nastaje prvi dio fotografskog dnevnika Lieber Pero, djela kojim se autor nastavlja baviti sljedećih godina.
Godine 1999. i 2000. nastaje niz računalno generiranih grafika kao nastavak ideje fotograma. Te su grafike realizirane i izložene tek 2014. godine
Godine 2011. Marina Viculin mu priređuje retrospektivnu izložbu Nisam kriv u Galeriji Klovićevi dvori.
Umro je 2022. godine u Zagrebu.